VEČE SUŠTINE!
Potreba za kulturom urođena je i slobodna kao volja. Diktat je potrebe nadarenog. Polazište joj je pozitivna namera. Ukoliko se izmedju nje i istine može staviti znak jednakosti, briše se dilema nadmudrivanja sa publikom željnom topline retkog lepog, ravnog dobroti najsuptilnijeg kutka čovečnosti. Uživanje u ogoljenoj umetnosti, goloj koliko i istina, podario je Bog izabranicima, večnoj nedužnoj deci, sposobnoj da se zaigraju procesom umesto cilja, onima sličnim ljiljanima u polju, otmeno odevenim i zaštićenim, krunisanim bezbrigom za utrkivanjem i sticanjem.
Da postoji emocija bez patetike u logičnom spoju poezije i muzike uverili smo se u punoj sali Šabačkog pozorišta ovog 27. aprila 2025. Svoju poeziju nadahnutog trenutka govorio nam je uverljivo Marko Milošević. Moćnom tonskom sugestijom oslikavao ju je Boris Režak. Atmosfera je bila obojena zajedništvom duhovno ututkanog opšteg plana. Ni najsitniji detalj nije je omeo. Prepuna sala disala je usklađeno, kao da smo svi skupa meditirali o sreći i nije trebalo da nam ko sa strane objasni kako se stiže do nje. Definicije su tvrde ograde ograničenih umova u kakvima umetnost ne boravi.
Nije bilo zalutalih u publici. Došli Šapčani čuveni po duši, toltečki tragaoci za duhovnošću. Desilo se obično do neobičnosti. Na početku Markovog recitovanja čula sam Prevera, a ubrzo sam otklonila misao da ne bih potcenila autentičnost izvođača. Sklona sam euforiji. Ovoga puta nije bilo potrebe za praskovima; samo redak sklad razlio se ostatkom jednog minulog sjaja do vatrometa.
Nemam nameru da ističem postignuća i uspehe naših sinoćnih zabavljača. Radije čitam Markove stihove. Nosi ih u najintimnijim delovima sebe svako od nas, samo što ne ume tako jednostavno da ih kaže. Obaveštenja o umetnicima svakako se mogu naći na medijima. One koji pomisle da sam upotrebila jeftinu leksemu „zabavljač“ uputiću na klasičnu ulogu umetnosti – da nas zabavi i pouči, sve do katarze. To je to! Večna je Isusova Beseda na gori. Antički principi pretrajavaju. U našoj kulturi sažeo ih je Isus, tamo daleko Muhamed i Buda. I, sve je usklađeno. Sklad i jednost su zakon.
Ne obazirite se na prividna ometanja. Dođite u Beograd na njihovu pesmu od života, kada im budu rođendani. Na medijima svako će naći baš ono što traži. Ima ometanja, s tim što prav put nikada ne može biti ometen.
Ukoliko mi se ukaže putokaz, pisaću konkretno o kvalitetima ove muzike i ove poezije. Oduševljena sam bar koliko mnogobrojna publika u sali Šabačkog pozorišta 27. aprila 2025. i deca, koja više neće biti bolesna zahvaljujući donaciji Marka Miloševića i Borisa Režaka.
Dr Anđelka Lazić, prof.
Poslije nas – Boris Režak. Pobednik Begradskog proleća 2025.